|
|
Amelie Hale
Dom :Gryffindoor,7. godina
vampirica je,niske građe i tena porculanske lutke
Metamorfogus je i animagus ,pretvara se u vučicu
Ima zelene oči i po prirodi je mirna osoba.Teško se zaljubljuje
ali ju nešto privlači muškarcima.Pametna je i razborita.
Voli brze aute i vozi crni Porshe Carreru,voli OOMS i
Proricanje,Čarolije,Jaspera ,samoću i učenje.Predviđa budućnost
Ne voli Snapea,umišljene,dvoboje i zabave.
Jasper Cullen
-18 godina te pohađa Londonsku gimnaziju
-miran,voli muziku i klizanje
-kontrolira osjećaje
Edward Cullen
-18 god
-Londonska gimnazija
-čita misli
-zaštitnički nastrojen prema Emmetu,Marrisi i Jasperu
Emmet Cullen
-18 god
-ne ide u školu
-obožava krv
-preobrazio Amelie
Annabella McConnor
best frendica
elinor vivian lily potter
gryffindor
frendica
Akira
/u izradi/
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by {st@rshine}
Amelie Hale...vještica i vampirica
koja je igrom slučaja izbačena iz Hogwortsa
i sreću pronalazi uz jednu posebnu obitelj
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
moj hpff blog-Gia Snape
Već je počelo zahlađivati, ali u to ljetno doba promjena vremena se jedva osjetila. Amelie je sjedila po drugi put na onom visokom jablanu. Tišina, samo se nečiji uzdah čuo. Trgnula se. Mrzila je da može čuti i najmanji šuškaj na tolikoj udaljenosti. Zašto je morala dopustiti da se zaljubi u Emmeta .Á što je sa Jasperom? On je tako drag i pažljiv i ako mu bude rekla da joj se sviđa Emmet puknuće. Slomiće mu srce, a više je voljela kad njoj neko slomi srce ,a ne da ona bude uzrok nevolja.
U praskozorje se vratila kući. Cullenovima. Ušla je tiho ,izula blatnjave tenisice i popela se gore. Emmetova soba u kojoj je spavao sa Edwardom ju je podsjećala na njezinu spavaonicu u Hogwortsu. Bila je jedanput u Emmetovoj sobi ,da bi uzela ručnik i kao da se našla u Gryffindorskoj spavaonici. Odjeća je visila iz ormara, tepih se nije primijetio, posteri su otpadali sa zidova. Ostalo nije uočila jer je trknula van čim prije. Prolazivši kraj sobe začula je tiho , ravnomjerno disanje. Stresla se. Nije zaspala do 8.,a kada je napokon zaspala sanjala je nju i Emmeta.
-Jutro mala.-reče Levin kada se ustala oko 10 i sišla dolje. Klimnula mu je glavom. Upravo je radio doručak, a ona se osjećala preslabo da doručkuje, pa makar to bile i palačinke. Poželjela je plakat. Edward ju mrzi jer smatra da želi posvađati braću, a ona se ne usudi reći Emmetu da joj je stalo do njega. Razmišljala je kako će mu objasnit ono od sinoć, ali razmišljanje je prekidala nevjerojatna žeđ i želja za krvlju te poznati miris, njegov miris. Skočila je sa stolice kao mačka i okrenuvši se on je već stajao ispred nje.
-Jutro!- izgovorio je to brzo poljubivši je u tjeme. Mutio joj se vid, osjećala je slabost.
-Emmet, mo-ra-mo razgovarati, krv, žega-sve je to išlo isprekidano, kao u bunilu. Nije marila za Edwarda koji je razmišljao da li da joj pomogne ili ne. Nije marila ni za Levina. Znala je samo da što prije treba dobit krv.
Emmet ju je uzeo za ruku, malenu i hladnu i onako u spavaćici natjerao da trče do najbliže farme. Uskoro su došli pred ulaz u grad, gdje se nalazila mala farma ovaca. Tada se probudila iz transa. Oči su se zažarile, očnjaci su se caklili. Otrgnula se iz medvjeđe šape i kao gazela preskočila malenu ogradu, zgrabila ovcu i počela piti. Osjetila je kako ponovo dobija energiju, dovoljno da može opet hodat. Gotovo. Napokon je i ona probala krv. Želja je bila nezaustavljiva. Bez straha da će ju itko vidjet, sjela je i naslonila se na ogradu. Njezin spasilac je došao i bez riječi sjeo kraj nje.
- Kako si znao?-prošaputala je.
- Ne znam. Povezan sam sa tobom. Osjećam sve što ti osjećaš. Što osjećaš prema meni, Edwardu, Jasperu, Scarlet ili prijateljicama iz škole. –nije joj gledao u oči. Bojao se njezine reakcije. Bojao se da ju ne izgubi
- Odlazim večeras-okrenula se i krenula kući. Nije ništa više rekla,niti je on išta pitao. Ruka mu je htjela dodirnut kožu, ali ne bi mu dopustila.
- Gdje ćeš? Ne možeš otići.-htio se usprotivit. Samo je mahinalno podigla ruku da ga zaustavi u toj namjeri.
- Gdje ste bili? –upita Scarlet kad smo došli kući. Levin joj je pokazao neki znak rukama, na što je ona samo ustima oblikovala riječ «oOo» i nastavila dalje sa svojim poslom. Amelie je bilo dosta svega. Nije navikla na promjene ,a ako se neke i dese sa njima dolazi i depresija.
Otišla je gore u sobu i počela se pakirati. Svijetlo ljubičastu haljinu sa crnim štiklama je ostavila van kofera. Knjige za 7. godinu je spremila u posebnu torbu kao i novu pelerinu. Zatim je izašla van i sjela u Edwardov Volvo želeći time privući njezinu pažnju. To joj je uspjelo.
-Van!!- siknuo je vidjevši ju na vozačevom mjestu.
-Neću dok ne popričamo-reče ona i pokaza mu mjesto do nje. Bijesno je zalupio vratima i sjeo pored.
-Da čujem, koji je tvoj problem. Mrziš me otkad sam došla.-sada je ona siknula na njega.
-Vidi, ti nje kako ima hrabrosti meni da se usprostavi. Razdvajaš mi braću, dovodiš ih do ludila ,a nisi nitko i ništa. Ako moć jedinstva među grupom vampira oslabi ili nestane , oni postaju nemoćni. Drugi ih vampiri mogu napasti i pritom ubiti,a ja ne želim da nas uništi jedna vještica.
-Ne brini se ,odlazim večeras. Nećete me više vidjeti.-rekla je i izašla van iz auta.
Oko pola 8 se presvukla , uzela torbe i sišla dolje, u onaj veliki salon koji je zaprljala kad ju je Emmet prwi put doveo. Svi su bili u sobi za biliar. Za njezin odlazak su znali samo Edward i Emmet. Znali su također da je to najbolje rješenje.
Izavši iz kuće ,nije znala kako da najbrže stigne do Hoesmeada, ali onda se sjetila da je vampir. To to joj je već trebalo biti poznato. Trčala je i oko dva ujutro se našla pred nekom krčmom u kojoj je trebala naći smještaj. Do polaska u školu bilo je dva dana. Uzela je jednu sobu, platila i cijeli dan se samo izležavala. Poželjela je opet vidjeti svoje prijateljice, i željela je igrati metloboj. Ni sama nije znala kako joj je to sad palo na um, jer nije voljela letjeti.Poželjela je opet piti krv, ali čim bi ju uhvatila nervoza oko te pomisli, želja je prestala. Kako će to izgledati u Hogwortsu? Nekoga će ugristi,a to nije željela. Morala se povjeriti nekome. Nikino pismo još nije stizalo. Sigurno će ju vidjeti u Hogworts Expressu.
Stigao je i taj ponedjeljak. Sunce je već u 8 bilo u svom punom žaru. Amelie je obukla bijele kratke hlačice i roza majicu bez rukava, nataknula japanke i sunčane naočale. Uzela je sve stvari i otišla do recepcije platiti boravak. Crvena kosa je lepršala kad je izašla na povjetarac. Do sada nije srela nikoga od svojih prijatelja. Ni Ginny, Ni Niki, pa čak ni Levina. No prepostavljala je da će on doći drugačije. Zauzela je zadnji vagon na kraju vlaka i čekala šta će se dalje zbiti.
Ja se ispričavam što je post ovako kratak i nezanimljiv i što jako kasnim. Sljedeći će biti brži i puno bolji. No kad je škola i problemi sa dečkima,roditeljima ,prijateljima itd,više nemam ni ispiracije za pisanje. Treba mi likova,pa ko hoće nek se prijavi.
-Žrtva Emmet?-oglasi se Edward
-Na žalost ugrizao sam ju. Prije mjesec dana. Mirisala je na vaniliju.-prosiktao je kroza zube
Flashback
Bilo mu je dosadno. Želio je opet vidjeti onu curu sa crvenom kratkom kosom do leđa i smaragdnim očima. Patio je za njezinim dahom, mirisom, njezinim dodirom. Podzemna je te noći bila prazna i on se došao zabavljati. Nosio je samo bijelu potkošulju koja mu je ocrtavala prsa umetnuta u crne traperice. Žmirio je i nakon jednog sata osjetio je njezin miris. Tako laka ,nehajna i vesela. Okrenuo je glavu u tom smjeru. Hodala je malenim korakom u jednoj ruci držeći štapić. Bio je dug od borovine ,25 cm ,sjajio se. Zatim je još jednom pogledao nju. Bila je visoka oko 1,60 cm. Pelerina joj je bila malo poveća pa ju je držala rukom da se ne bi uprljala u vodi. Nosila je plave Conversice, a kosa ,ovog puta boje meda, bila je spletena u jednu dugu pletenicu. Stala je. Ugledao je znak u obliku lava, pitajući se što to znači. Bila je sama. Pojurio je k njoj. Edward će ga prokuniti, Scarllet će mu uputiti onaj njen pogled, a Jasper, on će da šuti. Po običaju.
Amelie je čekala Nici. Umjesto u Hoesmeade, njih dvije su se uputile u centar Londona. Kasnila je 5 minuta, a njoj je bilo dosadno.
-Bok-reče Emmet. Nije znala što reći. Bio je tako divan. Tako prelijep. Osjećala je neku privlačnost.
-I tebi-odvrati mu. Nici još nije dolazila. Bili su sami. Svijetlo je počelo polako da se gasi i pali. Oči su mu svijetlile u mraku. Imao je prelijepe bijele zube i tamno smeđu kosu sa plavim pramenovima.
-Tko si ti?-upita ga. Nisam te prije vidjela u Hogwortsu.
-Emmet Cullen. Ja ne idem u taj tvoj Hogworts…šta god to bilo.-suzila je oči. Nije iz Hogwortsa.
-Ja sam vampir-reče joj mirno. Odmakla se od njega. Lice joj je poprimilo blijedu boju, a zatim se on počeo smijati. Znači ima i smisla za humor.
-Mala nisam vampir, nisi valjda povjerovala- naravno da nije. Zar je? Pa ni ne zna što je to.
-Ajde sa mnom-kao da ju je hipnotizirao. Uzeo joj je ruku. Prebacio je preko ramena, dok joj je pritom štapić ispao i zatim potrčao. Doživljavala je sve to kao kakav san. Noćna mora. Očekivala je da će se probuditi u gryffindorskoj spavaonici, Ginny će zauzeti kupaonicu, a prvi sat će imati Letenje. Ne! Otvorila je oči i našla se u šumi. Kod najvišeg drveta. Zabranjena šuma. Tu nikad nije išla, osim onog puta kad su ona i Nicci markirale.
-Zadivila si me-pričao je ,a ona je jedva disala. Njegov dah se ispreplitao sa njezinim. Oči su joj sijevnule. Poželjela ga je ljubiti, dodirnut tu meku kožu. Bila je tako hladna, blijeda. Približila je usne njegovim, dotakle su se i oboje su zadrhtali. Ona od tog novog uzbuđenja, on nije mogao čekati da ju ugrize ,da «upije» malo tog mirisa. Vanilija. Spuštao je usne sve niže, zaustavivši se na vratu. Znala je što će učiniti. Nije ona glupa. Samo je trebao svoje očnjake zabiti u njezin vrat i sve će biti gotovo. Nici?? Da li je stigla? Sigurno se brine? No ona to neće saznati. Emmet ju je uhvatio za struk. Osjetila je njegovu težinu. Nešto bolno i toplo prostrujalo joj je tijelom i zatim se Zemlja prestala okretati.
End of flashback
-Glupane, ona je vještica, čarobnica, nazovi kako hoćeš-reče njima dobro poznati glas, ušavši unutra.-čuješ se u podzemlju.
-Ali, vanilija, Edwarde .Levine, mirisala je na vaniliju-obojica su ga gledala dobrih 10 minuta. Emmet nije bio imun na vaniliju. Tako je i njihov otac nastradao. To su geni.
-Mala je dobra, nisi joj to trebao napraviti. Imala je dečka. Sada svi u njezinom domu misle da je mrtva. Praznici su im katastrofa, a ja s njom nisam dobar. Volim ju. Ali joj nisam nikada prišao. Što si to učinio.-vikne Levin i udari ga snažno desnicom. Scarllet je cijuknula.
-Mala glupača je razorila naš dom. Neće moći to tako. Zabacila je prelijepu kosu ,ugasila svijeću i krenula van iz sobe. Emmet je stalno mislio na nju. Ne ,to nije bila zaljubljenost .Ali sada je njihova, vampirica, zelenih očiju i mirisom vanilije. Dosta više!!!!! Ona je moje prokletstvo.
Amelie je čekala u hodniku. Obuća je bila umrljana blatom i bilo ju je stid što u tako čistoj sobi stoji. Zapitala se tko je onaj visoki dečko što je ušao. Pogledao ju je jedanput i odmah produžio gore. Izgledao je poznat. Držao se poput nekog učenjaka. Nosio je zalizanu kosu s plavim pramenovima, crne naočale i kožni kaput.
-Ma daj, vani je +35.On nosi kaput. Pa to je Levin. Rawenclavski kralj.-viknula je naglas. Čuo ju je. Taman su silazili. Njih 4. Vatra, voda, zemlja i zrak. Bili su prelijepi. Da je mogla gledala bi u njih cijelu vječnost. Emmeta je i više nego dovoljno znala. Dečko do njega se predstavio kao Edward. Imao je ubilački pogled, sa blagom naklonosti. Usta su mu bila tako rumena i lijepo oblikovana. Nije se smiješio. Munje su sijevale iz njegovog pogleda, ali one su bile tako dražesne, baš kao Emmetove. Drugi dečko ,bio je nešto niži sa smeđom razbarušenom kosom. Imao je plave oči i osmijeh od kojeg se ona ledila. Predstavio se kao Jasper. Glas mu je bio zvonak i nježan. Poželjela je spavati. Levina je znala. Dakako ,on je zbilja Rawenclavski kralj. Cure su trčale za njim. McGonallica ga je obožavala. Zapravo on čak ni Slytherinima nije bio omražen. Nici je ludila za njim.
-Bok Amm-reče poljubivši ju u obraz.
-Bok ,nisam znala da si ti vampir.-odjednom se nasmijala.-pa kako bi i znala, kad do susreta sa Emmetom nisam znala za to. Bila sam normalna. Svi su zašutjeli. Scarllet koja je stajala sa stane priđe joj ,predstavi se i krene sa njom gore.
-Draga, slijedi ti kupka, zatim večera i onda imamo druženje. Odsada je ovo tvoj novi dom. Amm se samo kiselo nasmiješila. Kupka ju je opustila. Obukla je ljubičastu svilenu spavaćicu i mijenjajući frizure pred ogledalom, razmišljala je o njima. Zar vampiri mogu biti dragi? Zar me Edward mrzi? Zašto? Zašto Emmet voli vaniliju? Sada joj je kosa bila plava i kovrčala se do pola leđa. Sišla je dolje i našla ih u salonu.
-Pa ,ja sam stigla-mahnula im je .Jasper, Levin i Emmet su je pogledali ,svako na svoj način. Emmet proždrljivo, Levin zavodnički, a Jasper…..Jasper? Dečko koji nikada nije rekao nešto glupo, kad bi govorio. Uvijek je sjedio u ogromnoj knjižnici, svirajući klavir, gledao mjesec ili čitajući knjige koje je napisao njegov otac. Levin im nije ništa u rodu. Seth ,njihov otac ga je ugrizao, jer je bio izmučen Cruciom i umro bi za nekih pola sata. Jasper je Amelie pogledao zaljubljeno.
-Sjedni, igramo poker-reče joj Edward hladno.
-Ne znam igrati poker, bolje da ja idem u sobu Cullen-vratila mu je istom mjerom. Trgnuo se. Nije očekivao da će mu se usprotiviti. Mislio je da je nemoćna. Prosuđivao je po izgledu i brzo.
-Oprosti na njegovim riječima, bi li htjela ići u šetnju?-ponudi joj Jasper. Lucisa se samo nasmijala, Edward zamračio, a Emmet zarežao. Ona je najbolje znala brata. Željela je zaštititi pridošlicu, jer Emmet ju nije volio, Jasper zna. Ona zna tuđe osjećaje prije nego li oni sami shvate.
Ammelie je prihvatila. Jasper joj je kavalirski otvorio vrata i izašao sa njom van. Vani je stajala ljuljačka i bilo je jako toplo. Mjesec se presijavao na crnom nebu, a njih dvoje su uživali.
Sljedeća dva mjeseca Amelie se priviknula na život u obitelji Cullen. Od Scarlet je dobila odjeće za čitavu godinu ,pošto je ona starija od nje dvije ljudske godine. Emmet je smirio strasti i dalje žustro pazio na nju. Volio ju je gledati kako mijenja kosu. Začuđivalo ga je to. Levin je tajno bio zaljubljen u nju, no znao je i sam da ga nikad neće voljeti. Zato je često izbivao iz kuće. Edward je sumnjao da pije krv, ali on je zapravo išao u Tri metle. Opijao se. Plamen viski ,zatim votka, poslije tekila.
I hoću li danas voziti?-upita ona prelazeći rukom preko Edwardovog srebrnog Volva. Pogledao ju je pogledom, koji je značio da se makne od njegovog auta. Ona, Edward i Emmet su bili kući. Scarlet je otišla kupiti knjige, Levin nije dolazio kući već mjesec dana, a Jasper je otišao sa Scarlet.
Emmet ju je pogledao poprijeko.
-Naravno, ali nećeš vozit moj, nego će te će Emmet učit.-dogovor je pao. Emmetu se oteo smiješak ,a ni ja se nisam mogla zaustaviti u smijehu.
-Onda, curice moja, jel krećemo.-upita okrenuvši se prema meni uhvativši me za ruku. Dan je bio sparan. Amelie je nosila haljinu od jeansa do malo iznad koljena i crvene starke. Ovoga puta crna kosa sa plavim pramenovima se našla zavezana u pletenicu. Samo su oči ostale iste. Smaragd koji je živahno gledao u Emmeta. Sjeli su u crni Bmw, on na suvozačevo mjesto umjesto na vozačevo.
-Hm, nadam se da je lakše od letenja- promrmlja ona
-Pa lagano je, samo neznam kakvo je to letenje- prozbori on gromkim glasom. Potom joj je pokazao kako upaliti auto i ona je brzo naučila.
-Što ti se svidjelo na meni?-upita ga ona držeći ukočeno volan, progutavši knedlu kad su prošli kroz tunel.
-Idi sad na onu cestu, ne na autoput.-pokaza joj on –pa tvoje oči, mijenjanje kose i …..-tu je stao
-Miris-pomisli ona
-Da, miris-ponovo on tu neizgovorenu misao. Pogledao ju je i taj pogled je trajao više od 5 minuta, tako da je njoj bilo neugodno. Pa ništa joj se ne može desiti, već je vampir, ali ona je nešto osjećala za njega. Zar se zaljubila? Na tu misao lice joj se smrklo i ona je čvrsto zatresla glavom.
-Idemo kući- okrenula za jug Londona, na kraj šume.
Uletjela je u svoju sobu što je dijelila sa Hill. Nje još nije bilo. Kreveti su bili perfektno namješteni, a njezina sova je stajala na prozoru. Amelie presvuče majicu i sjede za stol.
My Nici.
Želim da znaš da sam dobro i da se ne brineš. Nisam mrtva, ali kao da jesam. Želim da se nađemo sutra u Zakutnoj ,da te vidim. Nedostaješ mi. Puno. Vidjela sam Levina, znaš, onaj tvoj . Mislila sam da je weirdo, ali povlačim to. Još jednom nedostaješ mi.
-Stella nosi to-poviče ona sovi. Vrijeme je prolazilo. Nije znala da li minuti, ili sati. Deset dana još. Ne da joj ovdje nije dobro, ali Emmetova prisutnost je budila u njoj da mu kaže nešto u što ni sama nije bila sigurna.
-Mala, večera-čuvši hladan i dubok Edwardov glas ,protrnula je. Nije ju podnosio. Ma i tko bi. Otkada je došla njima postala je još povučenija.
-Sišavši dolje ,Jasper je izlazio zadnji i rukom joj pokazao da požuri.
-Marrisa i ja , Jasper ,Emmet i Amelie.-poviče Ed, nabivši neku kapu na glavu- idite na jug.Zatim je potrčao . Nije ga bilo više.
-Emmet?- pa zar ne idu na večeru. Ljudi!!!! To nije htjela. Pogledala je Emmeta suznim očima,zatim Jaspera. Minuta šutnje. Ruke su se počele trest.
-Ne ,ne jedemo ljude, nego idemo u lov na životinje.-reče Emmet mirno, primivši joj ruku. Bila je tako hladna, ali ne i njoj. Srce se stezalo. Ona ga voli.Zar? Kako to može znati? Pa nikada nije bila zaljubljena. Ali njegova ruka je bila tako topla, da je to bilo čudno.
-Ne , ja to ne mogu-potom je obrisala suze i lagano odmakla ruku. Nije marila za Jaspera. Divila se svom stvoritelju, tom krvožednom vampiru, ali maznom poput mačića. Jasper je otišao. Podigla je glavu i osjetila kap kiše. Jedna ,dvije, deset i napokon pljusak.
-Ami, dušo ,idemo-slova su se gubila između riječi. Umjesto njegovog divnog glasa, začuo se zvuk ispremiješan sa vjetrom i rominjanjem.
-Emmet!!!!! Ne želim-pokušao ju je uhvatiti za ruku, ali ona još nije bila krotka. Otrgnula se i potrčala. Gdje je? Zar je iza nje? Da eno ga….vidi zaostaje. Gleda ispred sebe i trči. Odjednom je stala. Pogledala je ispred sebe. Gdje je to? Nema ga? Sada joj nije bilo bitno što pada kiša, niti to da se vrati Cullenovima. Doći će navečer. Mora mu reći. Jednostavno mora.
Sunce je tek izašlo i još je malo bilo vlažno od sinoćne rose.Amelie je sjedila na najvišoj grani nekog drveta.Zelene oči gledale su u izlazeće sunce.Nosila je bijeli top,crnu trenerku i plave Conversice umrljane blatom.Kosa joj je bila puštena.
-Tu si Amelie-Emmet se stvorio kraj nje-nisi me čula ?.Zanjihala je glavom
-Naravno,nisi još razvila sve vještine- njegov glas nije bio tako umiljat i mio kao prije mjesec dana,ali je još osjećala neku privrženost njemu
-Emmet....-pogledala ga je -vodi me sada KUĆI..Jednim skokom našli su se na zemlji.Bez ikakve riječi,Emmet ju je uzeo u naručje i potrčao.
-Odakle blato?-upita ju stavši pred ogromnom vilom na kraju Londona
-Znaš i sam ,čitaš misli-reče mu ona mirno.Polako se navikavala na situaciju.
Uveo ju je u jedan hodnik i rekao da je tu sačeka.Okrenula se i vidjela sliku nekog čovjeka kojemu su se očnjaci baš isticali.Imao je plavu kosu i pogled oji ubija.Pa takav ima i Emmet,tako da joj nije ništa novo bilo to što je vidjela.
On se popeo gore,pozvonio i ušao u jednu zamračenu sobu.Soba je mirisala na vaniliju,zbog svijeće koja je staja na sred okruglog stola.Sjeo je na čelo i sačekao da ostali dođu.Uskoro su unišle tri pojave i šutljivo sjele oko njega.
-Što je hitno?-upita jedan hladni glas.
-U hodniku stoji moja žrtva?-reče Emmet mirno
-Što?-upita ženski glas
Pa ja napravila novi blog.Meni se prvi post sviđa.Bit će o vampirima ,ali i HP .Luda sam za vampirima. Ako prepoznate da vas kopiram ili slično upozorite me,promjeniću.Giu neću brisat ,ali malo pauziram.Naravno da primam likove.Treba mi najbolja prijateljica iz moje vampirske obitelji i najbolja prijateljica u Hogwortsu...te naravno ,sve koji se jave primam.
